Wheat field

Što je to GMO hrana?

GMO je kratica za “genetski modificiran organizam”, odnosno proizvod koji se sastoji od ili sadrži GMO, dijelove GMO ili proizvode GMO. U GMO proizvodu su uvedene genetske modifikacije, koje označavaju namjernu izmjenu nasljednoga genetskog materijala organizma na način drukčiji od prirodne rekombinacije i indukcije mutacija, odnosno uvođenje stranoga genetskog materijala u genetski materijal organizma ili uklanjanje dijela genetskog materijala organizma. Genetske modifikacije nastaju korištenjem prirodnih metoda, ali i korištenjem metoda genetičkog inženjeringa.

Čovjek koristi tehnike genetičkih modifikacija već deset tisuća godina, još od početka poljoprivrede. To se odnosi na biranje i sijanje sjemena samo onih biljaka koje su imale najpoželjnija svojstva, bile su najveće i najljepše pa se samo njih željelo dalje uzgajati.  

Tako je npr. „prirodni“ kukuruz bio mnogo siromašniji i manji nego današnji, koji se sastoji od velikog i bogatog klipa i ploda s puno zrna. On sigurno nije onaj izvorni plod s početka, ali se probiranjem dobio nakon dugog niza godina.

GM proizvod po svim analitičkim parametrima sastava mora biti jednak istom proizvodu koji nije genetski modificiran ako se želi uvesti na tržište. Također, treba istražiti koliko je taj proizvod potencijalno toksičan, ima li svojstva alergena te ima li antinutritivna svojstva (smanjuje li apsorpciju drugih nutrijenata iz hrane).

Nažalost, većinu ovih istraživanja provode upravo tvrtke koje žele taj proizvod izbaciti na tržište, ili laboratoriji kojima direktno one plate. Ipak, postoji mogućnost da službene institucije zatraže istraživanje od laboratorija po svom izboru.

Prednosti GMO hrane

Prednosti uzgoja i korištenja GM usjeva/hrane, dobivenih metodama genetičkog inženjeringa, su te da se na istoj poljoprivrednoj površini dobije veći prinos, sami usjevi su više otporni na bolesti te su veći i izgledaju bolje.

Činjenica koju treba istaknuti kad se spomene GMO tehnologija jest da ljudska populacija neumoljivo raste. Samo kroz 20. stoljeće se broj ljudi na Zemlji povećao s 1.5 milijarde na 6.1 milijardu, dok je trenutni broj narastao na otprilike 7.7 milijardi, i dalje raste.

Ukupna poljoprivredno obradiva površina se zbog istrošenosti i trovanja sve više smanjuje, a novu obradivu zemlju ćemo teško izmisliti. U isto vrijeme, treba nahraniti sve veću populaciju ljudi koja zahtijeva što veće prinose i izdržljivije usjeve. Stoga se rađa potreba za novim tehnologijama kao što je i GMO, ali i nove koje će tek doći.

Nedostaci GMO hrane

Nedostatak uzgoja i korištenja GM usjeva/hrane je svakako nepoznata dugoročna sigurnost po ljudsko zdravlje i okoliš. Mogući problemi, za koje se sumnja da se mogu pojaviti uslijed korištenja GM usjeva/hrane su problemi s „bježanjem“ modificiranog gena u prirodu, pojava alergija i tumora kod ljudi, štetan utjecaj na okoliš, rezistencija na antibiotike kod ljudi te umiranje korisnih kukaca poput pčela.

Iako trenutno za to ne postoje znanstveni dokazi, neki znanstvenici vjeruju da bi modificirani gen, odnosno njegov produkt, mogao uzrokovati alergijsku reakciju, posebno ako se taj gen uvodi iz namirnice koja spada u grupu alergena.

Još jedna od briga koja se javlja uslijed konzumacije GM hrane je pojava kroničnih bolesti, pa i tumora. Neki smatraju da je to zbog mogućeg prijenosa modificiranih gena iz GM hrane u ljudski organizam, ali za to trenutno ne postoji znanstvenih dokaza, iako postoje neka istraživanja koja su to pokazala na štakorima. Ono što je bitno reći jest da nepostojanje dokaza o štetnom dugoročnom učinku GMO-a na ljudsko zdravlje ne znači da ti dokazi nikad neće postojati, posebno zato što ne postoje ni dokazi koji bi čvrsto tvrdili da štetnih posljedica apsolutno neće biti.

Neke od GM biljaka su otporne na određene grupe antibiotika te postoji opravdana sumnja da bi se rezistencija na antibiotike od tih biljaka mogla prenijeti i na ljude. U zadnje vrijeme se pridaje sve veća pozornost na važnost smanjenja antibiotske rezistencije u svijetu i smanjeno uzimanje antibiotika, pa bi pojava antibiotske rezistencije zbog konzumacije GM hrane bila veoma loša. Ipak, postoji malena mogućnost da bi se modificirani geni iz GM hrane ipak mogli prenijeti ljudima, odnosno mikroorganizmima nastanjenima u ljudskom probavnom traktu.

Modificirani geni bi se mogli proširiti i na obližnje usjeve zbog oprašivanja u blizini. Usjeve koji su samooplodni ne treba razmicati od drugih više od 10 metara, a ostale treba uzgajati uz kulture s kojima se ne mogu križati.

Herbicidi, koji uništavaju korove i na koje su GM biljke najčešće otporne, mogu štetno djelovati na okoliš i smanjiti bioraznolikost. Glifosati su jedna od najviše upotrebljavanih i najštetnijih skupina herbicida, iako postoje istraživanja koja tvrde drukčije. Otprilike pola tih istraživanja je financirano od strane velikih kompanija koje prodaju te herbicide.

Upotreba glifosata i drugih herbicida se neopravdano i nerazmjerno povećava, a porasla je 2.5 puta u posljednjih 20 godina, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama. Budućnost zove na novo i zdravije rješenje, odnosno korištenje nove vrste herbicida, pesticida i insekticida ili potpunu obustavu korištenja sličnih pripravaka.

Najčešći prehrambeni proizvodi koji sadrže GMO

Genetski modificirane prehrambene namirnice koje se u svijetu najčešće uzgajaju su kukuruz, soja, pamuk, uljana repica, rajčica, krumpir, šećerna repa, riža, pšenica, karanfil, bundeva, duhan, cikorija, lan, dinja,papaja.

Na tržištu ne postoje genetski modificirane životinje koje služe za ljudsku prehranu, iako je to učestala zabluda. Postoje životinje koje jedu genetski modificiranu stočnu hranu, ali to nikako nije isto kao genetski modificirana životinja, a postoje i neki GM kućni ljubimci poput svijetlećih ribica.  

U najvećem udjelu se u svijetu GM tehnologijama uzgaja soja, koju slijede pamuk, kukuruz i uljana repica.

U komercijalnom uzgoju GM usjeva prednjače Sjedinjene Američke Države, s vrstama poput soje, kukuruza, papaje, pamuka i drugih. Zemlje koje slijede su Brazil, Argentina i Indija, gdje se u Brazilu i Argentini najviše uzgaja GM soja, a u Indiji GM pamuk.

U Europsku Uniju je nedavno ušao i ozloglašeni GM kukuruz američke tvrtke Monsanto, a kupila ga je njemačka farmaceutska i biotehnološka tvrtka Bayer. Dosada se pretežno uzgajao u Španjolskoj. Dozvolu za uzgoj GM sjemena je jako teško dobiti u Europskoj Uniji zbog strožih zakona. Na sreću mnogih, europske države nisu toliko otvorene za uzgoj GM usjeva, pretežno zbog potrošačke nezainteresiranosti i skepticizma.

GM hrana se višestruko kontrolira prije nego izađe na tržište, a i dok je na tržištu, te je po tome sigurna kao i ne-GM hrana, ako ne i sigurnija, ako se priča o trenutnim zdravstvenim učincima.

GM mikroorganizmi

Osim proizvodnje same hrane, genetičkim inženjeringom se učestalo proizvode i genetički modificirani mikroorganizmi, poput bakterija mliječne kiseline i kvasaca. Oni najčešće proizvode prehrambene aditive.

GM mikroorganizmi se ne smiju koristiti u proizvodnji klasičnih prehrambenih proizvoda kao što su jogurt, sirevi, vino, pivo i drugo, ali se u prehrani koriste prehrambeni aditivi dobiveni uz pomoć GM mikroorganizama i kao takvi se ne moraju deklarirati kao GM proizvodi.

Zakoni nisu strogi prema tako dobivenim proizvodima pa je vrlo lako moguće da s nekim namirnicama unosimo i GM mikroorganizme, iako to oni ne bi smjeli biti.

Postoji li GMO hrana u Hrvatskoj?

Europska Unija ima puno strože zakone o GMO-u od SAD-a, a njima je podlegla i Hrvatska pri pripremama za učlanjenje te je postojeći zakon o GMO-u tada drugi put izmijenjen. Također, Europska Unija ostavlja svim svojim članicama na pravo da same odluče hoće li uvoziti i/ili uzgajati GMO usjeve i u kojoj mjeri, tako da ako se primjerice u Španjolskoj uzgajaju GMO usjevi, to ne znači da se uzgajaju i u Hrvatskoj.

GMO namirnice se odavno uvoze u Hrvatsku, ali je uzgoj GMO usjeva u Hrvatskoj strogo zabranjen. Svaki proizvod koji sadrži GMO u udjelu većem od 0,9% mora biti jasno označen kao GMO.

Brojka od 0,9% je donesena kao kompromis između proizvođača i regulatornih tijela, i u nekim sastavima može značiti veći udio nego što to na prvu zvuči. 0,9% GMO u udjelu neke hrane se smatra tehnološkom kontaminacijom, jer će se danas u proizvodima poput GM kukuruza i soje naći određeni postotak GMO-a i rijetke su namirnice koje ga nemaju nimalo.

Da bi se u Hrvatskoj dobila dozvola za korištenje GMO-a, potrebno ju je tražiti od nadležnih institucija za zdravstvo, kao što je Ministarstvo zdravstva. U Europi je nadležna institucija Europska agencija za sigurnost hrane i lijekova (EFSA).

U Hrvatskoj postoji više nadležnih laoratorija za kontrolu i nadzor GMO-a, a redovnim kontrolama tržišta se zaključilo da nema proizvoda koji prelaze dozvoljenu granicu od 0.9%, ali otprilike 10 do 20% svih prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj sadrži GMO.

Kako prepoznati GMO hranu?

Iako se svaki proizvod s više od 0.9% GMO-a u sastavu treba posebno označiti,  još je nejasno zašto se i kako bi se trebala označavati hrana životinjskog porijekla, od životinja koje su se hranile GM stočnom hranom. Zbog zaštite potrošača i samog tržišta, trebala bi postojati regulativa kojom bi se takvo meso i mesni proizvodi dodatno označili.

U Hrvatskoj, GMO free certifikat se dobije prema austrijskim smjernicama i standardu kodeksa za definiranje GMO free hrane, a trenutno ga posjeduju samo Cekin svježa piletina i Vindijina tvornica stočne hrane Blagodar.

U Sjedinjenim Američkim Državama vladaju drukčija pravila, gdje se GM prehrambeni proizvodi trenutno ne trebaju označavati i puno ih je teže raspoznati. Ta odluka se opravdava činjenicom da sve GMO namirnice podilaze svim istim regulacijskim prohtjevima Američke agencije za hranu i lijekove kao ostala hrana te se ne trebaju dodatno isticati.

Prema odredbama Američke agencije za hranu i lijekove, GM hrana se treba isticati jedino ako je po sastavu bitno drukčija od originalne verzije.

Od 1.1.2020. godine je odredba prema kojoj će se sva hrana koja sadrži GM sadržaj u svom sastavu morati deklarirati kao “hrana dobivena bioinženjeringom”. To je svakako napredak, posebno u očima potrošača koji se godinama bore za jasno deklariran sadržaj hrane koja se nalazi na tržištu.

GMO u hrani – zaključak

GM hrana svakako nailazi na mnogo predrasuda i skepticizma od strane znanstvene zajednice i velikog dijela potrošača, i to s pravom. To je relativno nova tehnologija, iako se u određenim oblicima koristi već tisućama godina, i stoga nailazi na mnoge prepreke.

Još uvijek nije dokazano da bi GM hrana mogla dugoročno štetiti ljudskom (i drugim) organizmima, ali nije dokazano ni suprotno. Svakako je potrebno provesti još mnogo istraživanja, ali treba proći i nešto više vremena da bi se dugoročni učinci na ljudima uopće mogli zapaziti.

Nažalost, GM usjevi, a najviše soja i kukuruz tvrtke Monsanto, su u većem dijelu povezani isključivo s upotrebom herbicida poput glifosata i atrazina, koji čine veliku štetu poljoprivredi, okolišu i ljudskom zdravlju. Treba naći nova rješenja za zaštitu biljaka od pošasti poput korova i insekata, ali veliki monopol na tržištu drže upravo tvrtke koje proizvode te herbicide i GM sjeme koje traži upotrebu tih herbicida. Nekad je važnije kolanje novca, nego zdravlje ljudi i planeta Zemlje, pa je teško postići kompromis između dobrobiti GMO proizvoda zbog kojih su i osmišljeni te profitabilnosti.

Također, u budućnosti ćemo trebati nešto novo kako bismo riješili problem prehranjivanja velike ljudske populacije, bilo to poboljšano korištenje GMO-a ili tehnologija dobivanja mesa iz matičnih stanica, ili pak neke nove i još neosmišljene tehnologije.

Odgovornost pada na znanstvenike, ali i na potrošače, jer takve nove tehnologije treba pratiti adekvatno zakonodavstvo koje uvjetuje precizno deklariranje onoga što konzumiramo i kontrolu distribucije takvih proizvoda na tržištu. Svaki dan se rađaju nove tehnologije, a zakonodavstvo ih sporije prati, što može uzrokovati dugoročne neželjene posljedice.

Potrošači sami trebaju sudjelovati u procesu tako da se što više informiraju i raspituju. Ipak, tržište Europske Unije je i danas većim dijelom zatvoreno prema uvozu i uzgoju GMO-a upravo zbog skeptičnosti i nezainteresiranosti potrošača što dokazuje njihovu važnost.

Kristina Žuna, 30.6.2019.

Literatura:

  1. GMO. (2019) Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske. 
  2. Zakon o genetski modificiranim organizmima. (2019) Zakon.hr
  3. Mrvoš Pavić, B. (2018) GMO U HRVATSKOJ Što zapravo donosi novi zakon o kojem svi pričaju i ima li mjesta panici? Novi List.
  4. Lakić, M. (2019) GM (genetski modificirana) hrana. Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko – neretvanske županije. 
  5. Wilson, D.R., Barrell, A. (2019) What are the pros and cons of GMO foods? Medical News Today.
  6. Petković, M. (2017) KAKO SE OZNAČAVA GM HRANA U HRVATSKOJ I EU ‘U 10 posto proizvoda od soje, kukuruza i riže pronađen je GMO, i to bi trebalo jasno označiti!’ Jutarnji.hr
  7. Plant Biotechnology and Genetics: Principles, Techniques, and Applications, 2nd Edition. C. Neal Stewart Jr. John Wiley & Sons. Hoboken, 2016.
  8. Materijali s modula GMO u proizvodnji hrane. (2019) Laboratorij za biologiju i genetiku mikroorganizama. Zavod za biokemijsko inženjerstvo. Prehrambeno – biotehnološki fakultet. 
  9. GMO. (2019) European Food Safety Authority.

ORIGINALNO OBJAVLJENO: https://www.krenizdravo.rtl.hr/prehrana/sto-je-gmo-hrana-ucinci-na-zdravlje

Komentiraj / Leave a Reply