Pesticidi

Čovjekovo nastojanje da u svrhu povećanja produktivnosti poljoprivrede ili smanjenja društveno nepoželjnih insekata dovelo je do vrlo raširene upotrebe najrazličitijih pesticida (a posebice insekticida) dotad nepostojećih u prirodi koji su se proširili vodom, zrakom i tlom te biosferom. Redovito se stvaraju pesticidi protiv točno određenih nametnika ili ‘štetočina’ koji se potom testiraju samo na njima dok ostaje nepoznato kako djeluju na ostale organizme, prije svega njihove predatore i njihovu lovinu. Upravo je to dovelo do poremećaja mehanizma okoliša koji drži brojnost populacija različitih vrsta u ravnoteži. Primjeri pokazuju da je čovjek sposoban u svrhu zaštite jedne vrste poput jelena drastično smanjiti populacije njihovih neprijatelja (vukova, puma, kojota) dovodeći time zapravo do kontraefekta: devastacije okoliša i još većeg smanjenja (nakon prvotnog povećanja) populacije jelena. Još je značajnije čovjekovo nastojanje da upravlja bezbrojnim populacijama insekata koje okoliš njihovim interspecijskim odnosima drži u ravnoteži čime zapravo dolazi do teških negativnih i neočekivanih posljedica poput porasta populacije insekata koje je trebalo smanjiti zbog jačeg djelovanja insekticida na njihove predatore nego na ciljane insekte.

Unatoč uvriježenom mišljenju da je Zemlja bogata vodom, vrlo je mali volumen vode na Zemlji, a još je manje vode dostupno i pogodno za ljudsko korištenje, prije svega za osnovne ljudske potrebe, poljoprivredu i industriju. Upravo stoga se uslijed snažnog populacijskog rasta sve češće suočavamo s nestašicom vode u različitim dijelovima svijeta. Međutim, paradoksalno je što čovjek postaje sve svjesniji nedostatka vode dok istodobno uvodi nove načine smanjenja pogodnosti vode za korištenje. Jedan od glavnih načina je upravo primjena pesticida u poljoprivredi koji dospijevaju u podzemne vode i na taj način ulaze u hidrosferu. S obzirom da je hidrosfera izrazito povezan sustav stalne izmjene vode, jasno je da zagađenje vode na samo nekoliko mjesta znači zagađenje vode posvuda kroz difuzno širenje zagađivala što pokazuju primjeri zagađenosti voda u područjima dovoljno udaljenim od poljoprivredne i industrijske proizvodnje. S druge strane, hidrosfera je dio sveukupne geosfere i u stalnoj je izmjeni tvari s ostalim dijelovima geosfere zbog čega valja promatrati zagađenje vode i u kontekstu utjecaja na sveukupan okoliš (vode, tlo, zrak i živi svijet).

Otkako su kemičari 1940ih godina počeli masovno stvarati kemijske supstance koje ne postoje u prirodi, došlo je do problema pročišćavanja voda što je dovelo do ugrožavanja čitavog živog svijeta. Tada je počelo, a do danas se intenzivnije nastavilo slijevanje različitih industrijskih i poljoprivrednih kemikalija u vodene tokove i procjeđivanje u podzemne vode, a ponekad se kemikalije i namjerno ubacuju u vodu kako bi uništile neke biljke, ličinke ili nepoželjne vrste riba. Rast ekološke svijesti o zagađenosti voda doveo je do uvođenja ekoloških normi koje se moraju poštivati u proizvodnji i korištenju takvih kemikalija, međutim glavni problemi nastaju pošto se kemikalije u vodi akumuliraju, spajaju se međusobno ili s drugim otpadnim tvarima te od možebitno neopasnih kemikalija nastaju po život opasne kemikalije koje često uopće više nije moguće izdvojiti iz vode unatoč našoj modernoj tehnologiji.

Iako ima potpuno različita fizička svojstva, tlo je u ekološkom smislu slično vodi. Tlo je vrlo tanki sloj koji prekriva kontinente i temelj je postojanja sveg kopnenog živog svijeta. Kako je tlo važno za život, tako je i život važan za postanak tla, a danas organizmi žive u tlu, na tlu i od tla. Uslijed dinamičkih procesa u geosferi tlo je izloženo stalnom trošenju i akumulaciji novih organskih i anorganskih sastojaka od kojih organizmi tla stvaraju novo tlo bogato vodom i nutrijentima koje koriste biljke koje su pak ključna karika hranidbenog lanca za životinje. Poljoprivreda u svrhu povećanja produktivnosti obuhvaća tretiranje biljnih kultura različitim pesticidima koji kroz biljke dospijevaju u tlo i podzemne vode. Dugo se smatralo da je tlo otporno na kemikalije, no njegova degradacija je potom pokazala suprotno, a posebno su se štetnima pokazale kombinacije različitih kemikalija u tlu koje mogu potpuno promijeniti ili čak zaustaviti ekološke uvjete i procese u tlu dovodeći do uništenja organizama u tlu, biljaka i posljedično promjene u hranidbenom lancu i čitavom ekosustavu. Dok se kemikalije u vodi vrlo brzo rasprostrane, u tlu one ostaju akumulirane dugo još onemogućavajući obnovu ekoloških funkcija tla.

Posljedice negativnog utjecaja zagađenja voda i tla kemikalijama vidljive su najizravnije na živom svijetu. Brojni vodeni tokovi i jezera ostali su bez organizama dok su u drugima vodeni organizmi ili biljke iz tla akumulirali kemikalije u tkivu i na taj način doveli do njihovog širenja kroz hranidbeni lanac što najbolje oprimjeruje slučaj uginuća ptica 1950ih godina koje su se hranile ribom u zaštićenim močvarnim područjima Kalifornije i Oregona. Analiza koncentracije kemikalija pokazuje da ona raste od najmanjih organizama u hranidbenom lancu kojima se obimno hrane veći organizmi. Drugi je problem što do nestanka kemikalija iz hranidbenog lanca ne dolazi ni prestankom njihova korištenja budući da se kemikalije prenose s predaka na potomke i na taj način se produljuje njihov štetan utjecaj.

Budući da je čovjek na samom vrhu hranidbenog lanca, neminovno je da i sam kroz vodu i hranu (biljke i životinje) konzumira kemikalije koje ugrožavaju njegovo zdravlje i život, a mnoga istraživanja pokazuju da one za ljude mogu biti i izrazito kancerogene i često sadržavaju dovoljno kemikalija da se pobiju čitave populacije riba i drugih vodenih organizama. Čovjeka bi ovo trebalo poučiti da njegovi ustrajni pokušaji dugoročno dovode do pogoršanja uvjeta njegova života umjesto očekivanog poboljšanja. Iako je vrlo izgledno da biološki i ekološki načini kontrole populacija organizama mogu dati mnogo povoljnije i uspješnije rezultate, čovjekov kapitalistički pristup nastavlja održavati ekološki neekonomične pokušaje kemijske kontrole i pritom pod krinkom pomaganja, odmagati čovječanstvu.

Korištena literatura: Carson, R., 1962: Silent Spring, Houghton Mifflin, Boston

Autor: Neven Tandarić

Komentiraj / Leave a Reply